Search this blog

Wednesday, April 26, 2017

Ti si spas moje duse!



       
       


                                                   Ako je spas moje duse u tome da te volim,voljet cu te uvijek, jer u svim poljima, u svim pupoljcima i u ovoj rijeci sto tiho struji svatko mora osjecati ljubav vjecnosti, jer nasa ljubav je tu, u svemu sto se budi i zivi.Vjecnost je nasa, nemoj da brines, jer i kad sam slomljena ta ljubav me dize sa dna. Mi zivimo vjecnost i vjeruj u mene, moras mi vjerovati. Zar bih tolike patnje i boli i iskusenja prosla da nemam ljubavi za tebe. Znam, tek sada znam da sam te jednom kraj rijeke srela, imala sam samo cudan osjecaj, ali nisam znala da si to ti. Nisam te prepoznala. Kako je moguce da u tolikim emocijama ne prepoznam te, ali si me privlacio osjecala sam to. Zar je istina da si svima rekao tko si, samo meni nisi rekao nista. Negdje sam na nekom mjestu izgubila vrijeme, ne mogu se vratiti tamo vise. Kad bih samo mogla da se vratim na tren? Kazi mi da li spavam u tvojim snovima ili samo usput ponekad dodjem. Kako je tuzno postojanje bez tebe, ali ako je spas moje duse u tome da te volim, voljet cu te vjecno, jer za spas moje duse trebas mi ti.